+100%-

Završena je 4. Evropska konferencija posvećena manjinskim i lokalnim medijima

,,Manjinski mediji imaju vitalnu ulogu u obezbeđivanju verodostojnih informacija koje u kontekstu pandemije spašavaju živote.“

 

Danas je završena 4. Evropska konferencija posvećena manjinskim i lokalnim medijima koja je ove godina održana onlajn.

 

Govoreći o inovacijama u kulturi i konceptu otvorenih gradova, Biljana Mickov, kulturološkinja sa Univerziteta u Remsu / Sorbona, Francuska, naglasila je da su inovacije neminovnost koje unapređuju kreativne procese.

 

 

„Kada govorimo o gradu, moramo podrazumevati grad kao kvalitet života. U tom konceptu važno je postaviti kulturu u centar razvoja grada, što se sve više dešava i u Novom Sadu sa projektom Evropska prestonica kulture 2021.“, rekla je danas Mickov u svom uvodnom predavanju  „Otvoreni grad – inovacije u kulturi“  u okviru 4. Evropske konferencije posvećene manjinskim i lokalnim medijima.

 

Nataša Heror i Biljana Mickov

 

“Inovacije postavljaju građane u centar razvoja procesa, dozvoljavajući im da sami kreiraju inovacije i na taj način podstiču novi termin – otvoreni gradovi. U ovom kontekstu mediji imaju značajnu ulogu jer dobijaju više slobode za kreativnost i demokratizaciju društva“, kazala je Mickov i naglasila da inovacije podstiču kreativni sektor u svim pravcima, one pomažu da razvoj kulture u globalnim gradovima postane vidljiviji.

 

Drugi konferencijski dan obeležila su i tri panela, u fokusu kojih je bila komunikacija, sagledana iz različitih uglova. Marija Mandić, viša naučna saradnica Balkanološkog insituta SANU, u razgovoru sa Natašom Heror, koja je moderirala panel  „Sadašnjost i budućnost“ , podsetila je na termin „življena višejezičnost“, koja oslikava pre svega istoriju višejezičnosti na teritoriji Vojvodine i ukazala na sadašnjost višejezičnosti:

 

„Mi u modernim društvima uglavnom očekujemo da manjine budu višejezičke i da se prilagode većini. Smatram da, ako govorimo o komunikaciji, moramo da radimo na nekoj vrsti ravnopravnosti u komunikaciji i da naročito u etnički mešovitim sredinama radimo i na senzibilizaciji većine i na razvoju višejezičnosti i kod većinske etničke ili jezičke zajednice.“

 

 

Vincze Lóránt, predsednik FUEN-a i poslanik u Evropskom parlamentu, podsetio je da je 2017. godine, kada se obraćao na 1. Evropskoj konferenciji posvećenoj manjinskim i lokalnim medijima, naglasio da su manjinski mediji esencijalni za očuvanje jezičkih identiteta manjinskih zajednica.

 

„Ova izjava danas, tokom pandemije korona virusa, još više dobija na težini“, rekao je Lóránt i ilustrovao je, kako je rekao, šokantim podatkom iz ankete koju je sproveo FUEN u saradnji Manjinskom intergrupom u Evropskom parlamentu pod nazivom „Do you speak Corona?“.

 

Nataša Heror i Marija Mandić

 

„Istražili smo upotrebu manjinskih jezika u 25 država u 43 manjinskih grupa i došli smo do podatka da u 44,2 % slučajeva informacije o kovid-19 nisu bile dostupne na manjinskim jezicima“, izjavio je Lóránt i dodao:

 

„Manjinske organizacije i manjinski mediji su bili jedini izvor tih informacija na njihovom maternjem jeziku i ovo naglašava važnost manjinskih medija za naše društvo i naše zajednice. Manjinski mediji imaju vitalnu ulogu u obezbeđivanju verodostojnih informacija koje u kontekstu pandemije spašavaju živote.“

 

Verodostojne informacije i inovacije i u manjinskim i lokalnim medijima su itekako prisutne, što je potvrdio panel  „Podcast i streaming“  koji je moderirala Vladimira Dorčova-Valtnerova, osnivačica i odgovorna urednica portala „Storyteller“.

 

Podkast je i u Srbiji sve popularniji, što dokazuje i platforma podcast.rs, agregator podkasta iz Srbije. „Podkast je audio streaming koji je kasnije dostupan na zahtev. To je radio 21. veka, odnosno personalizovani radio“, kazao je Vladimir Radinović, jedan od osnivača platforme podcast.rs, koji je podsetio da podkaste ne pripremaju samo mediji i novinari.

 

„Gledajući broj podkasta na našoj platformi, tu možda ima 10 % podkasta iza kojih stoje školovani novinari. Većina autora podkasta u Srbiji, a i u svetu, su hobisti. Odnosno neko ko ima određenu temu koja ga veoma interesuje, želi da okupi zajednicu oko te teme, da razgovara sa ljudima o njoj i smatra da je podkast dobri medij koji može da doprinese do tog cilja“, izjavio je Radinović.

 

 

Zajednica je važna za sve medije, pa tako i za podkaste. „Kada pričamo u kontekstu zajednice, podkasti su prava stvar zato što se dosta podkasta sluša preko slušalica i čim vi imate u ušima nekog ko vam priča, vi se povežete sa tom osobom“, rekla je Aleksandra Bučko sa portala „Fabrika kreativnosti“, u čijem fokusu je proizvodnja podkasta, i koja je ujedno koordinatorka kreiranja podkasta u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine – NDNV Podcasts.

 

„I mediji i novinari upravo na ovaj način mogu da izgrade poverenje koje je važno za izgradnju zajednice, a potom i da monetizuju tu vrstu produkcije. To nije lako, posebno u Srbiji, ali postoje načini da se to uradi. Znači, moguće je, ako dajete kvalitetan podkast, jer onda vam zajednica i vrati“, dodala je Bučko.

 

Panel „Podcast i streaming“

 

 

O tome da li postoji publika podkasta koji pripremaju mediji i novinari, konkretno portal MultiRadio, govorio je Dragan Gmizić, odgovorni urednik portala. „Kad je priča dobra, publika postoji. Mi smo spori, ali uporni da zadate ciljeve ostavrimo. Naš imperativ je da imamo što više dobrih autora i da se na različite načine obratimo publici. Odnosno da odgovorimo na interesovanja publike i na impluse koje dobijamo od nje“, kazao je Gmizić i dodao:

 

„Ponuda podkasta je ogromna i svet autora podkasta u kom možemo svašta da saznamo i otkrijemo je neverovatan. Doći do publike u ovoj zemlji je teško, ali moguće.“

 

Dejan Pavlović, koautor prvog podkasta na rusinskom jeziku „Kolo kazanja“, smatra da Srbija ne kaska puno za svetom, kada je podkast u pitanju. „Srbija ne kaska puno za svetom što se tiče podkasta, iako je na primer u Americi sve počelo mnogo ranije. Stižemo je i što se tiče tehnologije, i distribucije podkasta“, kazao je on.

 

Streaming, i to ne samo audio, je dostupan svima upravo zahvaljujući društvenim mrežama, kao što je Facebook, a mogućnost prenosa događaja uživo od nedavno koristi i nedeljnik na hrvatskom jeziku „Hrvatska riječ“ iz Subotice.

 

„Mi smo tek na pionirskim počecima, što se tiče prenosa uživo, streaminga“, izjavila je Zlata Vasiljević, glavna i odgovorna urednica „Hrvatske riječi“.

 

„Počeli smo pre nekoliko nedelja, iako smo mi zapravo štampani medij, ali smo prinuđeni da pratimo savremene trendove, tako da imamo i internet stranicu i Facebook stranicu. Počeli smo da prenosimo na Facebooku važne događaje za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, jer smo procenlili da je značajno da čitaocima nedeljnika omogućimo da te događaje prate onog momenta kada se dešavaju. Povratne informacije su zaista dobre i broj gledanja uživo i posle na odloženo je zaista bio velik“, rekla ja Vasiljević i dodala da je u planu da se nastavi sa ovom dobrom praksom i da se pokrene i podkast.

 

Panel „Verski mediji“

 

 

Ovogodišnje konferencijsko izdanje mapiralo je položaj verskih organizacija i medija u kontekstu modernih medija i komunikacija. Na panelu pod nazivom  „Verski mediji“  kojim je moderirao Marko Tucakov, dopisnik nedeljnika „Hrvatska riječ“, učestvovali su Vinko Cvijin, sveštenik Katoličke crkve iz Vajske i glavni i odgovorni urednik časopisa „Zvorik“, Dušan Beređi, pastor Protestantske hrišćanske zajednice u Novom Sadu, teolog, autor YouTube sadržaja „Teologija uz jutarnju kafu“ i Miroslav Keveždi, filozof – religiolog koji su razvili konstruktivnu diskusiju o tome kako crkve komuniciraju sebe, verski život i učenje, a kako se mediji bore sa izazovima izveštavanja o verskim zajednicima.

 

 

„Verski mediji, odnosno crkve su u medijima prisutni već dugi niz godina, ne samo poslednjih tridset godina, ali kroz istoriju su ove informacije imale drugačiji karakter. Kada se radi o prisutnosti verskih zajednica na društvenim mrežama, još uvek postoji neka vrsta zbunjenosti, zato što se karakter različitih platformi različito tumači“, rekao je Miroslav Keveži i dodao da društvene mreže, kao intermediji, su velika šansa i za verske organizacije i verske medije.

 

„Kako se verske zajednice snalaze na internetu je interesantno pitanje za neko istraživanje, ali činjenica je da je sve veći zahtev pred sveštenstvom da ono, koje se inače bavi teškim teološkim pitanjima, sada to mora da pomnoži sa mediološkim znanjem, koje je isto tako postalo izuzetno zahtevno.

 

Predstavljajući časopis „Zvonik“, Vinko Cvijin je između ostalog rekao da se u kontekstu ovakvih i sličnih verskih časopisa ne može govoriti o finansijskoj održivosti, dok je Dušan Beređi podsetio na to da kreirati sadržaj na verske teme za platforme, kao što je YouTube, iziskuje dobru pripremu i veštine tehničkog, dizajnerskog, storytelling i sadržajnog tipa.

 

Beređi je takođe podelio svoje mišljenje na temu marginalizacije, odnosno diskriminacije pojedinih verskih zajednica u kontekstu javnih institucija, kao što je to napr. slučaj sa Protestantskom hrišćanskom zajednicom, koja je u zvaničnom registru crkava i verskih zajednica pri ministarstvu pravde. „Ipak, više nas naprimer gradonačelnik Novog Sada ne poziva na zvanične događaje, iako je to do pre petnaest godina bila redovna praksa“, kazao je Beređi i dodao da ih to ne sprečava da budu društveno angažovani, što je vidljivo u slučaju „Duge“, rehabilitacionog centra za zavisnike od teških droga, čiji je Beređi jedan od osnivača i upravljača.

 

Foto: Čila David, Video: Geza Juhas

+100%-

Počela je 4. Evropska konferencija posvećena manjinskim i lokalnim medijima: Bez inspiracije ne bi bilo poente medija

„Godina 2020. je za medije izazovna: puno daje, puno i oduzima. Naše je mišljenje da kada smo zagledani u ono što život daje, to može da naraste, a ukoliko smo zagledani u ono čega nema, to nemanje raste“, izjavila je Nataša Heror, direktorka Heror Media Pont-a, glavnog organizatora 4. Evropske konferencije posvećene manjinskim i lokalnim medijima, koja se ove godine 26. i 27. novembra održava online.

 

Ovogodišnji sadržaj konferencije pruža jasnu sliku šta se tokom godine događalo u manjinskim i lokalnim medijima u Srbiji i Evropi, dodala je Heror, otvarajući ovogodišnje izdanje. Već prvi dan je doneo pregršt informacija o tome, kako su manjinski mediji reagovali na pandemiju korona virusa.

 

 

Craig Willis, mlađi naučni saradnik u Evropskom centru za manjinska pitanja i Univerziteta Evropa u nemačkom Flensburgu, predstavio je rezultate studije  „Mediji na jezicima manjina u Evropi i pandemija Covid-19: Studija 10 jezičkih sfera“ .

 

„U mnogim slučajevima, brojnost publike manjinskih medija se povećala, često za značajan procenat. Posebni porast se desio u vezi sa vestima, što verovatno odražava lokalnu prirodu pandemije. Manjine su želele da dobijaju ažurirane informacije na svom maternjem jeziku“, kazao je Willis i dodao:

 

„Međutim, istovremeno je došlo do pada prihoda od reklamiranja, posebno u manjinskim medijima koji su u privatnom sektoru i onih koji se delom finansiraju iz reklamiranja. Svaki put, kada je ovo tokom istraživanja pomenuto, to je bilo u kontekstu egzistencijalne pretnje, ako se stvari ne vrate na redovni nivo prihoda od reklamiranja.“

 

 

S druge strane, manjinski mediji su izazovima, kao što je smanjenje obima sadržaja usled neodržavanja raznih kulturnih i sportskih događaja, bili inovativni u prilagođavanju izmenjenim okolnostima i doneli nove, sveže sadržaje.

 

„Mnoge manjinske zajednice su svoje kulturne događaje preselile onlajn, tako da su mediji iskoristile priliku i ponudile nove, interaktivne sadržaje i sadržaje, koje generišu korisnici, pre svega na društvenim mrežama“, dodao je Craig Willis.

 

O tome, kako i zašto je nastao  slovačko-srpski portal „Storyteller“  iz Srbije, kako se razvija, kako je reagovao na pandemiju korona virusu i kakve inovacije i eksperimente je uveo u svoj sadržaj, predstavila je njegova osnivačica i odgovorna urednica Vladimira Dorčova Valtnerova u svojoj  studiji slučaja .

 

 

 Inspiracija i komunikacija  su bile teme prvog konferencijskog panela, koji je moderirao Vladimir Huba Aradi, učenik IV razreda Gimnazije „Isidora Sekulić“ iz Novog Sada, čime se praktično konferencija i zvanično otvorila prema mladima.

 

„Inspiracija je neuhvatljiva, dok je motivacija proces u kojem možemo imati povratnu informaciju koja je na praktičnim osnovama“, izjavila je Jelena Knežević, profesorka sociologije pomenute gimnazije i dodala:

 

„Motivacija u kontekstu obrazovanja i nastave može biti doprinos mladom čoveku da ga motiviše da kreativno dela. S druge strane, ne možemo biti sigurni da li je on delao zbog toga što smo započeli jedan motivišući proces ili je on želeo da izbegne sankciju ili kaznu.“

 

Knežević je kao primer dobre prakse navela projektnu nastavu kao moćnu motivaciju i rad sa učenicima, gde se više ne radi o eks-katedra pristupu.

 

Damir Malešev, profesor filozofije u novosadskoj gimnaziji „Isidora Sekulić“ se nadovezao na ovu temu, naglašavajući ulogu dokolice u kreativnom delovanju.

 

„Zapadna civilizacija baštini svoj duhovni profil iz grčke filozofije, odnosno antičke duhovnosti, paralelno iz duge i moćne tradicije hrišćanstva. Upravo ovako koncipirana dokolica u polisima vezana je za koncept elite. Ono što je zajednički imenitelj kroz sve vekove je jedna gotovo banalna činjenica da je obrazovanje privilegija, kao što je i stanje nadahnuća i inspiracije“, rekao je Malešev i dodao:

 

„Problem sa degradacijom dokolice vidim kao proizvod masovne kulture i zloupotrebe medija. Masovna kulturua je demokratizovala kulturu i omogućila mnogim slojevima da participiraju u svetskoj duhovnoj baštini. S druge strane, kada se masovna kultura u kapitalizmu počela pojavljivati kao izvor profita, elitizam koji vuče nit iz antičkih polisa se degradirao u svakodnevni proizvod za konzumaciju. To je ono što nazivamo proizvodnjom kiča i neukusa, što je tamna strana masovne kulture. Kao što je u informisanju, koje je jedan od stubova demokratije, spinovanje tamna strana i moćno oružje korupcije.

 

 

Mia Nedeljković, učenica IV razreda Gimnazije „Isidora Sekulić“, ocenila je da je za medije najbitnije da objektivno prenesu sve informacije koje imaju. „Glavni cilj je da ta informacija bude svima dostupna i da svako može da je shvati na svoj način.“

 

Dodala je i to da je u sadašnjosti, kada imamo veliki protok informacija, sve jedna velika medijska trka, u kojoj se svi takmiče ko će prvi preneti informaciju.

 

„Mislim da je u takvoj situaciji teško korisiti inspiraciju, već mediji više koriste motivaciju zato što moraji što brže da plasiraju sadržaj i moraju da se motivišu da se izbore sa rutinama. S druge strane, inspiracija je veoma važna ideja svake medijske kuće, jer ona stvara priče. Bez inspiracije ne bi bilo poente medija“, zaključila je Nedeljković.

 

U kontekstu komunikacije, informacije i medija, posebno u kontekstu mladih, važnu ulogu igraju građansko vaspitanje i medijska pismenost. „Građansko vaspitanje postoji već duži niz godina u našem školskom sistemu, ali sada se pojavljuju i neke nove teme. Jedna od jačih tema upravo je tema medijske pismenosti, zato smo joj poklonili jedan poseban predmet“, izjavila je Ljiljana Nikolić, profesorka građanskog vaspitanja pomenute gimnazije.

 

„Važnost medijske pismenosti je u tome što je informacija trenutno dostupna na svakom mestu, u svakom momentu. Druga stvar je što su generacije naših učenika generacije koje koriste različite tehnologije i te informacije su njima u svakom momentu stvarno tu – kroz poruke, stavove i sl. Suština medijske pismenosti je prepoznati šta ti je poslato putem te informacije i njihovo kritičko poimanje. Tokom časova sa učenisima potenciramo upravo kritičko razmišljanje. Ne možete biti medijski pismeni ako nemate kritičko razmišljanje“, zaključila je Nikolić.

 

 

 Organizatori  ovogodišnje konferencije su Heror Media Pont, Mađar so, Storyteller, Hrvatska riječ, Centar za razvoj manjinskih i lokalnih medija, Asocijacija medija u saradnji sa FUEN-om i ECMI-jem uz podršku MIDAS-a.

 

 Pokrovitelji  su Ministarstvo kulture i informisanja, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne zajednice, Uprava za kulturu Grada Novog Sada i Fondacija Novi Sad EPK 2021.

 

 I sutra pratite Konferenciju na našem You Tube kanalu Heror Media Pont i Facebook stranici Media Pont. Agendu za sutrašnji dan možete naći na ovom linku. 

 

Foto: Čila David / Video: Geza Juhas

+100%-

Ekocivilizacija: potreba da se razdvoji povećanje ljudske dobrobiti i upotreba resursa planete

Ekocivilizacija kao inovativan pristup i relativno nov koncept u našem društvu, priča priču o opštem padu tržišta koji stvara potrebu da se razdvoje povećanje ljudske dobrobiti i upotrebe resursa planete, kaže Jurij Đakomeli, osnivač i direktor „Giacomelli Media“ i osnivač Akademije za cirkularno poslovanje.

 

Ekocivilizacija predstavlja inovativan pristup i relativno je nov koncept u našem društvu – što on znači?

Opšti pad tržišta stvara potrebu da se povećanje ljudske dobrobiti razdvoji od upotrebe resursa planete. Prelaz na novu razvojnu paradigmu proizlazi iz opšteg neuspeha tržišta, što prepoznaje ekonomija životne sredine: globalni sistem proizvodnje i potrošnje datim skupom tehnologija koje se primenjuju početkom XXI veka, rezultira preteranim crpljenjem resursa, čime se čovečanstvo gura preko praga održivosti. Potreba za razdvajanjem ljudske dobrobiti od korišćenja resursa je imanentna. Ova promena kursa dovodi sve tržišne aktere do sve veće nesigurnosti, koja proizlazi iz negativnih eksternalija i dovodi do izmena u regulativi. Sveobuhvatno revidiranje regulatornog okvira u osnovi ide tragom Piguovog poreza, uzimajući u obzir sve tri dimenzije održivosti, koje se često označavaju kao „planeta, ljudi i profit“.

U tom kontekstu cirkularna tranzicija našeg trenutnog društvenoekonomskog sistema kontinuirano daje sve više mogućnosti preduzećima koja usvajaju načela održivosti i prolaze kroz procese cirkularne transformacije. Ovo treba razlikovati od preduzeća čije prakse potpadaju pod usko razumevanje korporativne društvene odgovornosti, reagujući na trend koji je nastao pod uticajem pukih „korektivnih“ mera ili kratkoročne usklađenosti sa regulativom, koja obično rezultira dodatnim troškovima u linearnim modelima poslovanja.

Nova paradigma razvoja predviđa drugačiji koncept industrijske organizacije, koji može da doprinese razdvajanju porasta trošenja resursa od uvećanja prosperiteta. Na nivou firme, oni koji odlučuju moraju promeniti svoje shvatanje toga kako se vrednost stvara u uslovima u kojima, u krajnjoj liniji, nijedno dobro nije besplatno i dostupno bez ograničenja, a relativna oskudica resursa zamjenjuje se njihovim apsolutnim ograničenjem. U takvim uslovima, u kojima se otpad teoretski smanjuje na najmanju moguću meru, dodatno bogatstvo se ne stvara akumulacijom – ili kontrolom nad resursima, već sposobnošću da se poveća efikasnost njihove upotrebe tako da se stvara ekonomska korist.

Na društvenom nivou smatramo da je ta nova paradigma evoluirala u novu „Ekocivilizaciju“. 

Promišljanje ekocivilizacije kao društvenog konstrukta dovodi do dve važne konsekvence. Prvo, pomaže nam da zamislimo željeno odredište sveobuhvatne društvenoekonomske i kulturne tranzicije. Često obećana promena zapravo izaziva osjećaj nelagode putovanja u nepoznato. Dakle, verovatnije je da ćemo na odredište stići ako delimo zajedničku viziju umesto da delimo samo borbu vezanu za napuštanje mesta na kom se nalazimo. Drugo, pojam jasno određuje civilizacijsku dimenziju promene paradigme. Ne radi se samo o tehnologijama ili ekonomskim politikama. To je jedan civilizacijski pomak kojem se ne možemo odupreti.“

Kako tehnologija – i komunikacija – mogu doprineti „novom“ svetskom poretku u smislu eko-civilizacije?

Pre svega, ako želimo da očuvamo svoja civilizacijska dostignuća za generacije koje dolaze, i u širem smislu da ih delimo, a radi se o stepenu slobode, zdravlja i ekonomskog blagostanja u kojima mogu da uživaju ljudi u mnogim razvijenim zemljama, neophodne su drastične inovacije. To podrazumeva usvajanje novih, radikalno boljih tehnologija od onih za koje je potrebna potrošnja fosilnih goriva ili vađenje „devičanskih“ materijala u potrošačkom modelu „uzmi-napravi-baci“. Taj prelaz podrazumeva proces koji zahteva učešće, a tu mediji igraju presudnu ulogu. Više nego ikad, mediji bi u takvom procesu trebalo da pruže edukaciju i saradnju, transparentnost i društvenu koheziju.“

 

Kako izgleda sprovođenje ekocivilizacije u poslovanju, a kako u medijima?

Dinamika održivog prelaza na „ekocivilizaciju“ zahteva diskurs na više nivoa. Iako firme i investitori sve više prepoznaju održive i cirkularne poslovne modele kao mogućnosti, a ne kao puke sugestije, ili čak dodatne troškove i rizike, to predstavlja samo jedan ugao gledanja na opštu promenu. Svi mi kao potrošači, građani, roditelji i učeći pojedinci, učestvujemo u ovoj tranziciji na mnogo različitih načina. Danas, u vremenima povezanosti i društvenih medija, svaka organizacija, pa i svaki svesni pojedinac, postali su mediji. Uspon kolaborativnih i angažovanih platformi predstavlja još jednu takvu pojavu. Rasprava je suštinski istovremeno i globalna i lokalna, sve vrste političkih ili drugih granica lako se mogu zamagliti.“

Kako trenutna kriza sa koronom utiče na implementaciju ove ideje?

Trenutna pandemija COVID-a deluje kao globalni akcelerator promene paradigme. Iako kratkoročno pandemija očigledno diktira stavljanje zdravstva na dnevni red, doprinela je i globalnom porastu svesti o međuzavisnosti i ranjivosti naših društvenih sistema i pojedinaca kao takvih. Prolazeći drugi talas pandemije sa gorčinom uviđamo činjenicu da nikakvo trgovanje nije moguće između ekonomije i očuvanja zdravlja i ljudskih života. Na kraju smo morali ozbiljno da ograničimo svoj javni život širom Evrope da bismo se borili protiv pandemije, po cenu usporavanja privrede. To pokazuje da moramo da promenimo mnoge stvari, od prevencije i ulaganja u javno zdravstvo, do inovacija u vidu vakcina, lekova i lečenja. Povrh toga, možemo da shvatimo vrednost zdrave životne sredine i suživota sa prirodom. Dakle, izlaz iz pandemije vodi kroz značajna javna i privatna ulaganja u održiva rešenja na svim nivoima. Ova era je već počela, simbolično pobedom Džoa Bajdena na američkim predsedničkim izborima. To će omogućiti globalno upravljanje svojevrsnim „globalnim zelenim dilom“. A Evropa tu može da preuzme vodeću ulogu.“

+100%-

Marija Mandić: Budućnost virtuelne komunikacije vidim u istraživanju novih formi i u hrabrosti za eksperiment

Marija Mandić, viša naučna saradnica Balkanološkog instituta SANU, koja je jedna od panelistkinja 4. Evropske konferencije posvećenje manjinskim i lokalnim medijima, bavi se lingvističkim i antropološkim istraživanjima u jugoistočnoj Evropi.

 

Posebna oblast njenih interesovanja jesu lingvistička antropologija, kritička diskurs analiza, etnički i nacionalni identitet, društveno pamćenje. Autorka je brojnih studija u ovim oblastima, a trenutno radi na međunarodnom projektu s Univerzitetom u Oslu „Ispitivanje granica (trans)nacionalnog: imperijalno nasleđe, transnacionalne književne mreže i višejezičnost u istočno-centralnoj Evropi“. Uoči Evropske konferencije posvećene manjinskim i lokalnim medijima, koja će se ove godine održati onlajn 26. i 27. oktobra, razgovarali smo sa Marijom o komunikaciji kao fenomenu koji se stalno menja.

 

Komunikacija kao fenomen menja se svakodnevno na više različitih nivoa. Kako se menja komunikacija u sociološkom kontekstu u odnosu na promene u digitalnom okruženju (nove, napredne tehnologije, aplikacija, algortimovi)?

 

Marija Mandić: „Promene u komunikaciji u digitalnom okruženju direktno se odražavaju na način, sadržaj i kvalitet komunikacije u društvu. Čućete često u prolazu kako ljudi pominju Fejsbuk ili Tviter ili Instagram u međusobnim razgovorima. Ono što se desi na tim i drugim društvenim mrežama pokreće zbivanja, utiče na međuljudske odnose. Krenimo od međuljudskih odnosa. Da li je neko lajkovao ono što smo postavili? Da li nam je neko nešto saopštio direktno ili indirektno putem društvenih mreža? Da li nas neko uporno ne primećuje? Da li nas neko očarava, pa ga neumereno pratimo (stalkujemo)? Sve su to činioci koji nas navode da preispitujemo odnose u svakodnevnom životu, kao i sebe same.

 

Činjenica je takođe da se opipljiva i virtuelna realnost prepliću, ali i da ostaju odvojene.

 

Nečiji virtuleni lik ili avatar nam se baš sviđa, dok nam se ta osoba u tzv. realnom životu ne dopada, i obratno. O tome na jedan poetski način svedoči pesma Kralja Čačka “Moj avatar”. Postoje sjajni ljudi kojima virtuelna komunikacija ne ide ili se nama konkretno ne dopada kako se oni ispostavljaju na virtuelnim platformama, i obratno, postoje zvezde virtuelnog prostora koje se sapliću u svakodnevnom životu.

 

A zatim, ne zaboravimo ulogu virtulene komunikacije, onlajn platformi i društvenih mreža u javnom i političkom životu. Svi mediji sada navode objave kako poznatih tako i anonimnih ljudi na društvenim mrežama kao javne i političke činove koji imaju svoje vrlo realne posledice. Zbog neke nepromišljene izjave na društvenoj mreži, čovek može dobiti otkaz, može narušiti neki odnos, a može i zbog uticajne objave postati instant zvezda. Setimo se najnovijeg skandala u vezi s privatnom objavom na Fejsbuku portparolke Ministarstva inostranih poslova Rusije, Marije Zaharove, povodom zvanične posete srpske delegacije Sjedinjenim državama, koja je izazvala omanji međunarodni potres i koju su zvanično komentarisali i srpski predsednik Vučić i zvanični Kremlj, a i mnogi drugi. Dosadašnji predsednik Amerike, Tramp koristi Tviter kao glasilo na kome često daje zvanične izjave ili po prvi put saopštava neke odluke. I onda te njegove tviter-objave prenose tzv. “ozbiljni” mediji.

 

Takođe, uloga društvenih mreža i onlajn platformi menja način našeg informisanja, Sve više smo u interaktivnoj eri komunikacije, mi biramo koje platforme pratimo, mašinski algoritmi akcentuju neke portale i vesti za nas, u skladu s našim interesovanjima. I tako naš način informisanja postaje personalizovan. Komunikacija je svakako intenzivnija, ali postavlja se pitanje da li nam ona daje i veću društvenu moć da menjamo stvarnost ili nas čini samo posmatračima neke zahuktale društvene mašinerije. Da li nam “šerovi” i “lajkovi” daju iluziju o društvenoj angažovanosti? I naravno, koliko smo kontrolisani, odnosno koliko se smanjuje prostor naše intime i slobode? Sva ova otvorena pitanja govore da se naša stvarnost menja i da je moramo preispitivati, ukoliko želimo da očuvamo minimum svog društvenog integriteta. Živeti kvalitetno van svega toga je naravno moguće, ali je otežano.“

 

Kako se menja sama komunikacija „običnog čoveka“, odnosno percepcija poruka koje komuniciraju najrazličitiji mediji? Da li se mi, ljudi, snalazimo u dešifrovanju komunikacionih poruka kada smo sa svih strana bombardovani informacijama?

 

Marija Mandić: „Mi se navikavamo. Učimo abecedu virtuelne komunikacije, koja se pak ubrzano razvija i menja strategije i forme. Ljudi se, kao što smo već rekli, informišu prema manje-više personalizovanim algoritmima sada i stvaraju neke svoje hibride informisanosti. Velika je opasnost što ljudi prečesto vesti koje iskrsnu u onlajn prostoru uzimaju zdravo-za-gotovo i ne proveravaju izvore. Tako su moguće mnoge lažne, poluproverene i neproverene vesti, tako dobijamo mnoge zbunjujuće poruke. S tim se sjajno poigravala neformalna grupa umetnika Ilegalni poslastičari, koja je svesno plasirala lažne vesti, koje su se neverovatno brzo širile po svim portalima, bez ikakve provere.

 

Setimo se onda mora klipova, raznih intrevjua i svedočenja u ovoj globalnoj pandemiji. Kada se, na primer, pojavio klip nemačkog doktora koji govori sa stručne strane kako je kovid 19 prevara, pa se pojavi vest da je klip snimila ruska provladina medijska agencija, i onda taj klip dobija odmah drugo značenje. Postavljamo pitanje ne samo šta doktor hoće da nam kaže, nego zašto je ruska agencija želela da popularizuje mišljenje baš ovog doktora, a ne nekog drugog? I opet stižemo do jednog paradoksa virtulene komunikacije: globalno možemo biti vrlo lakoverni i povodljivi, a, opet, duboko u nama, nakon svih manjih i većih razočarenja, postajemo duboko nepoverljivi prema svakom mediju. Lično svaki medij posmatram s ograničenim poverenjem, odnosno trudim se ne da im verujem nego da ih koristim.

 

Dakle, neki mediji imaju interes da manje-više kritički i objektivno izveštavaju o nekom segmentu društvene realnosti, i obratno – ti isti mediji nemaju interes da kritički sagledavaju ili izveštavaju objektivno o nekom drugom segmentu društvene realnosti.

 

Treba dakle prepoznati ili makar naslutiti realne društvene, političke i ekonomske interese koji stoje iza medija i koristiti ih sa svešću da su oni ograničena sredstva zabave i informisanja. Odluku o verodostojnosti na kraju donosimo sami, na osnovu zbira informacija koje dobijamo.

 

Budućnost virtuelne komunikacije vidim u istraživanju novih formi i u hrabrosti za eksperiment. A jedan uspeo poduhvat u oblasti manjinskih medija je upravo vaš portal Storyteller.“

 

U vašem radu se bavite i (nacionalnim) manjinama, folklorom, i ne manje važnim – identitetom. Kako brza komunikacija, brze digitalne tehnologije i brzi način života utiče na identitete – nacionalnih manjina, ali i pojedinaca bez obzira na nacionalnu pripadnost? Šta je to što se menja, a šta je to što je teško promeniti, šta je neka stalna konstatna ljudske naravi, percepcije i komunikacije? 

 

Marija Mandić: „Uh, pa to je teško pitanje i možda je nemoguće odgovoriti u ovom trenutku. Internet je mesto ili prostor u kome se sve više živi, i koji se onda nastanjuje i našim identitetskim svetovima. Mi kao društvo možemo da postavimo pitanje: kako uspostaviti i očuvati sistem vrednosti u takvom virtuleno-materijalnom svetu koji podseća na virtuelni buvljak? Jer društvo bez sistema vrednosti ne postoji.

 

Društvene mreže su usvojile svoj sistem vrednosti, a neko to zove i cenzurom. Ja sam uverena da je komunikacija s prošlošću i tradicijom preduslov zdrave i kreativne budućnosti. Svet tradicije, folklora i etno-jezičkih kultura ja doživljavam kao izvor inspiracije. U nekom smislu osnovni arhetipovi, sadržaji i poruke ostaju isti, a menjaju se samo forme.

 

Šta se dešava s nacionalnim manjinama? To je pravo pitanje. I zaista ne znamo odgovor.

 

Istraživanja mojih koleginica su pokazala da neke internet platforme služe za revitalizaciju ugroženih jezika, tako što okupljaju preostale govornike, koji onda imaju sagovornike i prostor za komunikaciju. Nacionalne manjine i svi oni koje zanima očuvanje jezika, folklor i tradicija treba da na neki način “rebrendiraju” svoje vrednosti u virtulenom prostoru. A potreba za takvim sadržajima u virtuelnom prostoru postoji.

 

Jedini način jeste živeti u korak s modernim tehnologijama i verbalno i vizuelno i u audio formatu. I koristiti ih da bismo dali novu formu sadržajima svoje kulture. Kulture nacionalnih manjina treba da istražuju načine kako da ih mlađe generacije dožive kao izvore inspiracije i vredne resurse koji su na neki način “in” u eri stapanja i uniformisanja identiteta. Ta potraga nije laka, a pristup zahteva fleksilbilnost, inovativnost i otvorenost ka hibridnim kulturama i identitetima, jer tek u ovom digitalnom dobu iluzija o izvornim i autentičnim kulturama je nemoguća.

 

Zaista mislim da je vrlo važno preneti mlađim generacijama u modernoj formi poruke iz prošlosti i tradicije. I oni onda imaju slobodu da rade s tim porukama šta žele – da ih prihvate, odbace ili modifikuju, ali važno je da je poruka do njih stigla.“

 

Foto: Čila David

 

+100%-

Agenda Četvrte evropske konferencije posvećene manjinskim i lokalnim medijima: BUDUĆNOST I KOMUNIKACIJA

BUDUĆNOST I KOMUNIKACIJA”

Datum događaja: 26-27. novembar 2020.

KS Svilara, Đorđa Rajkovića 6b, Novi Sad

Organizatori:

Heror Media Pont, Mađar so, Storyteller, Hrvatska riječ, Centar za razvoj manjinskih i lokalnih medija, Asocijacija medija

u saradnji sa FUEN-om i ECMI-jem

uz podršku MIDAS-a

Pokrovitelji:

Ministarstvo kulture i informisanja, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama, Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, upravu, propose i nacionalne zajednice, Uprava za kulturu Grada Novog Sada i Fondacija Novi Sad EPK 2021

Četvrta evropska konferencija posvećena manjinskim i lokalnim medijima je deveti događaj u nizu ove komunikacione platforme i sagledavamo je kroz glavnu temu ,,Budućnost i komunikacija”, na taj način da uključimo prošlost i umetničko stvaralaštvo, i posmatramo inspiraciju kao fenomen koji formira i menja društva. Sažimamo sve nivoe komunikacije.

Savremene koprodukcije različitih medijskih formata će takođe biti predstavljene kao rezultat naših prethodnih događaja, kao i naučno viđenje trenutnog stanja ostvarivanja manjinskih prava putem medija. Jedna od tema će biti i verski mediji, čiji rad i doprinos manjinskim zajednicama želimo da elaboriramo na ovogodišnjem događaju. Iz ugla medijske struke, ove godine će fokus biti na TV i radijskoj produkciji, podcastu i streamingu.

Format događaja je video produkcija koja će biti dostupna na YouTube kanalu Heror Media Pont, sajtu mediapont.org i na FB stranicama Heror Media Pont i Media pont.

Sadržaj je dostupan na engleskom i srpskom jeziku.

PREMIJERE

26. novembar 2020.

12:00 Otvaranje događaja

12:30 Predavanje: ,,Mediji na jezicima manjina u Evropi i pandemija Covid-19: Studija 10 jezičkih sfera“ Craig Willis, mlađi naučni saradnik, Evropski centar za manjinska pitanja (ECMI) / Univerzitet Evropa, Flensburg, Nemačka

14:00 Studija slučaja: Storyteller, Slovački online medij, Srbija

16:00 PANEL: INSPIRACIJA I KOMUNIKACIJA

Moderacija: Aradi Vladimir Huba, učenik IV razreda Gimnazije ,,Isidora Sekulić”, Novi Sad

  • Damir Malešev, profesor filozofije, Gimnazija ,,Isidora Sekulić“, Novi Sad
  • Jelena Knežević, profesorka sociologije, Gimnazija ,,Isidora Sekulić“, Novi Sad
  • Mia Nedeljković, učenica IV razreda Gimnazije ,,Isidora Sekulić“, Novi Sad
  • Ljiljana Nikolić, profesorka građanskog vaspitanja, Gimnazija ,,Isidora Sekulić“, Novi Sad

27. novembar 2020.

10:00 Uvodno predavanje: Otvoreni grad-inovacije u kulturi Biljana Mickov ( Novi Sad – Rems ), kulturolog, Univerzitet u Remsu / Sorbona, Francuska.

12:00 PANEL: SADAŠNJOST I BUDUĆNOST KOMUNIKACIJE

  • Marija Mandić, viša naučna saradnica Balkanološkog Instituta, Srpska akademija nauka i umetnosti
  • Vincze Lóránt, predsednik FUEN-a i poslanik u Evropskom parlamentu
  • Nataša Heror, Heror Media Pont

14:00 PANEL: PODCAST I STREAMING

Moderatorka: Vladimira Dorčova Valtnerova, Storyteller

  • Aleksandra Bučko, Fabrika kreativnosti i NDNV podcasts
  • Dragan Gmizić, glavni i odgovorni urednik “Multi radio”
  • Dejan Pavlović, podcast na rusinskom jeziku „Kolo kazanja“
  • Zlata Vasiljević, glavna i odgovorna urednica “Hrvatska riječ”, nedeljnik na hrvatskom jeziku
  • Vladimir Radinović, podcast.rs

16:00 PANEL: VERSKI MEDIJI

Moderator: Marko Tucakov, Hrvatska riječ

  • Vinko Cvijin, sveštenik Katoličke crkve iz Vajske i glavni i odgovorni urednik časopisa “Zvonik”
  • Dušan Beređi, pastor Protestantske hrišćanske zajednice u Novom Sadu, teolog, autor YouTube sadržaja ,,Teologija uz jutarnju kafu”, jedan od osnivača i upravljača rehabilitacionog centra ,,Duga” za zavisnike od teških droga
  • Miroslav Keveždi, filozof – religiolog i kulturolog